XVIII. Franjevački hod Zagrebačkog područnog bratstva frame „Putevima srca“

25. srpnja – 5. kolovoza 2011. – Koprivnica – Čakovec – Assisi

XVIII. Hod Franjevačke mladeži Zagrebačkog područnog bratstva pod sloganom ˝Putevima srca˝ započeo je 25. srpnja u Koprivnici, na kojem su sudjelovale sve Frame tog područja. Framu Mađarevo su predstavljale Maja Sabolek i Morena Martan, uz pratnju duhovnog asistenta p. Igora Horvata. Hod je trajao 12 dana. Od 25. srpnja do 1. kolovoza bili smo u Hrvatskoj i posjetili smo sljedeće gradove: Koprivnicu, Ludbreg, Donju Dubravu, Goričan, Mursko Središće, Štrigovu i Čakovec. Nakon toga zaputili smo se u Italiju i tamo smo proveli 4 dana, od 1. do 4. kolovoza. Dolazak kućama bio je 5. kolovoza. Dan u Hrvatskoj sastojao se od buđenja u 5:30h, doručka i nakon doručka hodanja do odredišta. Kada samo stigli na željeno odredište imali bi ručak te nakon ručka slobodno vrijeme (odmor, spavanje). Nakon što bi se odmorili imali bi nagovor svećenika te radionice vezane uz taj nagovor, a zatim Svetu Misu. Nakon Svete Mise imali bi večeru i igre ili već nešto drugo po odabiru. Sve je to završilo gašenjem svjetla, najčešće u 23:00h. I tako opet sve ispočetka svaki dan u Hrvatskoj. Dnevno smo pješačili oko 25km i kretali smo se brzinom 5km/h. Posljednja stanica u Hrvatskoj bila je u Čakovcu odakle smo se uputili u Italiju.

U ponedjeljak, 1.kolovoza, u noći, krenuli smo prema Assisu. Putovali smo cijelu noć da bi iduće jutro bili ispred tog malog grada velikog sveca. Kad smo stigli na veliki trg ispred bazilike Marije Anđeoske, dočekali su nas talijanski fratri i časne s pjesmom, plesom i molitvom. Oko trga su se skupili znatiželjnici pred kojima je više od 200 framaša iz cijele Hrvatske te BiH ušlo u Porcijunkulu i primilo Porcijunkulski oprost. Bilo je to na dan kad se u svakoj franjevačkoj crkvi na svijetu mogao primiti oprost, ali mi smo imali „čast“ primiti taj oprost, baš u crkvi u kojoj je prvi puta bio zatražen. Zatražio ga je sv. Franjo od Boga. Ondje se naime, taj oprost uz određene uvjete može primiti svaki dan. Utorak smo proveli u obilasku grada Assisa. Najviše me se dojmila sama bazilika Oca Franje, koja se djeli na tri „kata“. Na najnižem je svečev grob na kojem smo taj dan slavili svetu misu.

Idući dan smo također svratili u Porcijunkulu, jedno od najsvetijih mjesta na svijetu. Tu se, kako piše na ulazu, nebo i zemlja spajaju. Crkvica porcijunkule nalazi se u velikoj bazilici Marije Anđeoske. Taj dan smo obišli i srkvu sv. Damjana te baziliku sv. Klare. Crkva sv. Damjana je crkva izvan grada u kojoj se Isus s križa sv. Damjana , obratio sv. Ocu Franji. „Franjo, idi i popravi moju kuću koja se ruši.“. Uz tu crkvu, Franjo je nakon objave, vlastitim rukama uz pomoć braće popravio Porcijunkulu te još jednu crkvicu u blizini. Orginalni križ sv. Damjana nalazi se u bazilici sv. Klare. U toj se bazilici nalazi i neraspadnuto tijelo Asiške svetice, Klare, te ostaci odjeće i neki predmeti koje su koristili Franjo i Klara.

Treći smo se dan, rano ujutro, uputili prema Grecciu. Ondje je sv. Franjo prvi puta u svijetu dao napraviti žive jaslice. U tom gradiću , na brdu, svaki se dan slavi Božić, a naši su framaši, po uzoru na Oca, u čast Gospodinovu rođenju izveli žive jaslice nakon mise.

Nakon kratkog prolaska Assisom i bazilike Marije Anđeoske, krenuli smo prema brdu La Verni. Ondje je naš serafski Otac Franjo primio Isusove rane nakon što je ugledao serafa sa šest krila. Na tom je brdu Franjo često znao boraviti. Posjetili smo i spilju u koju se povlačio na molitvu te je ondje spavao na golom kamenu. Oko te spilje, stjene su popucale, kako kaže pisac Franjina životopisa, sv. Bonaventura, zbog Franjine gorke tuge i oplakivanja Gospodinove muke. Ondje smo imali oko pola sata da se sami povučemo na kratku molitvu. Tu smo imali i večeru nakon koje smo krenuli prema Hrvatskoj.

Maja Sabolek & Morena Martan