Uznesenje Blažene Djevice Marije
Danas, na blagdan Velike Gospe, slavimo Marijino uznesenje na nebo. Otajstvo današnje svetkovine je svečano proglašena vjerska istina da je BD Marija dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu. To je “najmlađa” vjerska istina koju je crkveno Učiteljstvo proglasilo o Mariji. Proglasio ju je papa Pio XII. na blagdan Svih svetih 1. studenoga 1950. godine. Njome je Crkva htjela naglasiti da Isusova Majka nije ostala pod vlašću smrti nakon svoga zemaljskoga života, nego je odmah postala dionica Božje slave.
Iz Svetoga pisma ne znamo ništa o Marijinoj smrti. Niti jednim retkom nije zabilježen taj događaj u Božjoj Objavi. Iz toga neki teolozi zaključuju da Marija i nije umrla, nego ju je Bog, nakon određenog broja godina koje je proživjela na zemlji, s tijelom i dušom uzeo u nebesku slavu. O Marijinoj smrti se ne govori ni u proglašenoj vjerskoj istini kojom je Gospino uznesenje proglašeno člankom vjere, tj. vjerskom istinom koju treba prihvatiti svaki član Kristove Crkve. U toj se formulaciji samo kaže “da je na koncu svoga zemaljskog života Marija, Bezgrješna Majka Božja, vazda Djevica, uzeta dušom i tijelom u nebesku slavu”.
No, bilo da je Gospa umrla pa uskrišena, bilo da ju je Gospodin živu uzeo u nebo, jedno je sigurno: nad Marijom smrt nije slavila pobjedu, jer smrt je posljedica grijeha, a Marija nije niti jednog trenutka bila u njegovoj vlasti. Time što je bila Isusova Majka, Marija je zajedno s njime slomila vlast grijeha i smrti na ovome svijetu. I zato je Otac nebeski napravio izuzetak i nije dopustio da njegova Majka bude i jednog trenutka u vlasti đavla. Ispunio je Bog tako svoje obećanje dano našim praroditeljima nakon prvoga grijeha, kada je zmiji odnosno sotoni zaprijetio: “Neprijateljstvo ću postaviti između tebe i Žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.” (Post 3,15).
A đavao, makar i poražen, ne odustaje od svojih nakana. I dalje želi među ljude unositi grijeh I smrt. A ljude, pa i vjernike, nastoji uvjeriti da smrću sve završava, da prekogrobnog života nema, a ljudi nažalost nasjedaju njegovim lažima. Jedna je anketa u nekim zapadnim zemljama pokazala da oko jedne četvrtine onih koji vjeruju u Boga, ne vjeruju u vječni život. I to je lukava taktika đavlova: kad već ne može ništa učiniti protiv toga što postoji vječni život, može ljude lažno uvjeravati da toga vječnog života nema.
U takvom vremenu i okruženju Crkva, potaknuta Duhom Svetim, proglašava tu bitnu vjersku istinu o uznesenju Blažene Djevice Marije na nebo. Time nam dovikuje: Oprez čovječe! Ne nasjedaj varkama đavolskim! Ta on je lažac i otac laži od početka, kako nas uči Sveto pismo. Bogu pripada zadnja riječ. Istina, svi mi moramo umrijeti. Posljedica je to istočnoga grijeha koji baštinimo. No, prazan grob Isusov i prazan grob Marijin koji spomenu ona legenda na početku mogu i za nas biti mjesto gdje ćemo osvježiti svoju vjeru u život i pobjedu nad smrću. Ne možemo, naime, slaviti Marijino uznesenje na nebo, a sumnjati hoćemo li mi sami završiti u zemaljskom blatu. Marija nam je divan I utješan znak: naša Majka živi. Živjet ćemo i mi.
Marija na nebo uznesena, Majka je Crkve. Ona nam ostaje zagovornica u nebu. Tu doista može zastupati cijelu Crkvu.
Neka nam Marija, na nebo uznesena, izmoli čvrstu vjeru u život koji smrću ne prestaje. Neka nam njezin zagovor bude jamac vječnoga života, da i naša smrt bude ujedno i pobjeda nad smrću i ulazak u slavni vječni život.
Izvor: www.zupa-pescenica.hr