Sv. Bernardica iz Lourdesa
Vidjelica i redovnica Bernardica je rođena u Lourdesu, u Moulin de Boly, 7.siječnja 1844.god., kao kćerka Frencoisa Soubrous i njegove supruge Loise Casterot. Krštena je u župnoj crkvi sv. Petra 9. siječnja, na prvu godišnjicu braka njezinih roditelja. Bernardica je pripadala mlinarskoj obitelji koja je bila previše darežljiva i puna povjerenja prema okolini da bi dobro zarađivala u mlinu Boly. Koliko bi samo tavana ostalo prazno kod mnogih obitelji da mlinari Soubirous nisu dali nekoliko vreća brašna u predujam?
Kao što se uvijek i događa u sličnim slučajevima, broj dobrih klijenata se smanjuje, a onih loših raste. Upravo to loše poslovanje mlina dovodi obitelj Soubirous do novčanih poteškoća i stalnih seljenja. Ni druge teške kušnje nisu zaobilazile obitelj Soubirous. Bernardica je imala samo 10 mjeseci kad je 1844., u Normandiji njena majka zadobila opekline na grudima. Dojenje više nije bilo moguće, tada je Marie Lagues Bartres, koja je upravo bila izgubila dojenće, pristala biti njena dojilja. Bernardica se vraća svojim roditeljima 1. travnja 1848. godine. Dvije godine nakon rođenja male Bernardice, na svijet dolazi Tomette, zatim Jean-Marie 1851. i Justin 1855. Vremena su jako teška. Za sitne novce će Louise Soubirous početi raditi kao pralja u sezonsko vrijeme. Tijekom zime 1855-1856. Bernardica pomaže u kući i pri čuvanju djece svoje kume Bernarde, koja je vlasnica kabareta na kutu ulice Bourg. Time su bila jedna usta manje kod obitelji Soubirous. Iz istih razloga su u rujnu 1857., vraća u Bartres, gdje ju je njena dojilja zaposlila kao pastiricu i sluškinju.
U Lourdes se konacno vraća 21. sijecnja 1858.g. U međuvremenu je, 27. ozujka 1857., Bernardicin otac pritvoren pod optužbom da je krao brašno. Žrtva, Maison-grosse, sumnjala je u njega, kako je to objasnio jedan od njih, jer ga je njegova bijeda uvjerila da bi baš on mogao biti počinitelj te krađe. Izlazi iz zatvora 4. travnja 1857.g., nakon što proces nije ni dovršen. 1858.g. Bernardica živi zajedno sa svojim roditeljima, njenom mlađom sestrom Tomette, koja je tada imala jedanaest i pol godina, sa dva brata Jean-Marie šest i pol god., i Justin sa tri god., u prizemlju kuće Sajous, u mizernoj čeliji, u kojoj su nekada bili pritvarani zločinci, a u Lourdes-u bila je poznata pod imenom “Cachot” (tamnica).
U dobi od 14 godina Bernardica je slabašna djevojčica, vrlo krhkog zdravlja. Boluje od astme, a nakon što je 1855.g. preboljela koleru, počinje zaostajati u rastu. Budući da je bila najstarija od njih četvoro djece, nije mogla ići u školu, i ostaje potpuno nepismena. Bernardica također nije mogla ići niti na vjeronauk, tako da nije mogla primiti ni Prvu Pričest.
U vremenu od 11. veljače do 16. srpnja 1858., osamnaest joj se puta ukazala Sveta Djevica. To se dogodilo kod špilje Massabielle uz rijeku Gavu kod Lourdesa. Pretrpjela je mnoga sumničenja, ispitivanja i prezire, jer nisu vjerovali njezinim tvrdnjama u ukazanjima.
Gospa joj se objavila: “Ja sam Bezgreno Začeće”, u dijalektu. 15 srpnja 1860., dospjela je u sirotište Lourdesa, koje su držale Sestre iz Neversa. 4. srpnja 1866., napušta sirotište kako bi usla u novicijat zajednice Sestara de Nevers. Nakon što se zaredila, 30. listopada 1867.g., ostaje dvanaest godina u samostanu Sestara, jos uvijek podlozna napadima astme. Upravo su ti krizni napadaji uzrok smrti, 16. travnja 1879.g. u dobi od 35 godina. Njezino neraspadnuto tijelo pociva u samostanskoj crkvi.
Svetom je proglasena 8. prosinca 1933.g. Iza sebe je ostavila nek vrstu dnevnika: Intimna biljeznica (Carnet intime).
Izvor: putevimilosti.com