Sv. Turibije Mongrovejski
Današnji je svetac rođen 18. studenoga 1538. u malom španjolskom selu. Studirao je u mnogim mjestima a u prosincu 1573. imenovan je inkizitorom u Granadi. Iako je još uvijek bio laik, svoju je službu obavljao vrlo ozbiljno, odgovorno i obazrivo. Životopisci hvale njegovu pobožnost, askezu, osjećaj za pravednost te ljubav prema siromasima. Evangelizacija je nakon Tridentskog sabora uzela velikog maha te je tako npr. sveobuhvatno evangeliziranje Meksika bilo završeno za manje od devet godina nakon Tridenta. Španjolski kralj Filip II. smatrao je svojom dužnošću da u svojim kolonijama zasadi Kristov križ. Kralju je oko zapelo za mladog Turibija i želio je da taj savjesni, pobožni pravnik, premda još laik, postane nadbiskup u Limi. Turibije koji nije studirao teologiju iz osjećaja odgovornosti odbio je tu ponudu. No 21. ožujka 1579. kralj je imao već u rukama dokument o Turibijevu imenovanju za nadbiskupa u Limi. Došavši u svoju nadbiskupiju novi se nadbiskup sav dao na posao. Borio se protiv raznih nepravdi i zato se često sukobljavao s velikašima. Uz veliki socijalni rad podizao je crkve, redovničke kuće, bolnice a 1591. osnovao je i prvo sjemenište u novom svijetu. U drugom dijelu svoga biskupovanja Turibije je sazvao tri pokrajinska sabora a onaj iz 1583. godine zacrtao je program za pastoralni rad za svu Južnu Ameriku. Održao je i 13 biskupijskih sinoda, a četiri puta je osobno izvršio pastirski pohod kroz svoju prostranu nadbiskupiju. U pismu kralju Filipu II. navodi da je prevalio 15 000 kilometara te krizmao preko 60 000 vjernika. Drugi pastirski pohod biskupije trajao mu je šest, treći četiri godine, a s četvrtog se nije živ ni vratio. Umro je među Indijancima u jednoj maloj, siromašnoj crkvi.
Najodličnija crta na liku Sv. Turibija bila je njegova bezgranična ljubav prema Indijancima.