Sv. Rajmund Penjafortski

On se rodio kao sin plemićke obitelji De Penaforte oko godine 1175. u blizini katalonske prijestolnice Barcelone. Primio je odličan odgoj i tako se spremio za svoje životno poslanje. Uz snažan značaj resila ga je i duboka pobožnost, ozbiljno nastojanje oko kreposti i velika učenost.

Već s 20 godina postaje profesor na Sveučilištu u Barceloni. U 30. godini odlazi na slavno Sveučilište u Bolognu da se usavrši u pravnim znanostima. Postao je odličan pravnik i moralist. Po zapovijedi samoga pape Grgura IX. izdao je zbirku dekreta iz crkvenoga prava, a najpoznatije mu je djelo Summa casuum, o pravilnom i plodonosnom opsluživanju sakramenta pokore, kojim je postao velikim promicateljem prakse osobne ispovijedi.

Zbirka dekreta bila je tako savršena da je poslužila kao uzor čak i u našem stoljeću kad se izrađivao novi crkveni zakonik Codex iuris canonici. Godine 1219., odazivajući se pozivu biskupa Berengera, vratio se u Barcelonu. Tu je postao svećenik, kanonik pa čak i generalni vikar. Otvarala mu se sjajna crkvena karijera. Ali, on joj je presjekao put pridruživši se novoosnovanom dominikanskom redu i prigrlivši redovničko siromaštvo, poniznost i poslušnost. Želio je Isusa slijediti iz bližega i zato je prihvatio njegove evanđeoske savjete. Bio je tada već u zreloj dobi od 47 godina. Izišao je na glas kao sjajan propovjednik, pa ga je papa Grgur IX. godine 1223. pozvao u Rim i tu je postao njegov ispovjednik i savjetnik.

Sada su mu se vrata prema crkvenoj karijeri još više otvorila jer mu je godine 1235. bila ponuđena nadbiskupska čast u španjolskom gradu Tarragoni, ali on ju je iz poniznosti i skromnosti odbio i vratio se u svoj dominikanski samostan. No, još nije došlo vrijeme mirovanja jer se Rajmund uz neprestano usavršavanje u Kristovu duhu posvetio i dobru bližnjega. Sa sv. Petrom Nolascom osnovao je red za otkup kršćanskih robova, a za obraćenje Židova i Maura osnivao je u Španjolskoj posebne škole u kojima su bili poučavani u kršćanskoj vjeri. Na taj je način tisuće pridobio za Krista. Jedno vrijeme vršio je i službu vrhovnoga poglavara u svome redu. I tako je njegov dugi život, doživio je 100 godina, bio u svakom pogledu plodan dobrim djelima. Godine 1601. Crkva mu je podijelila najvišu čast kad ga je proglasila svetim. Time je na najsvečaniji način priznala njegove vrline i njegovo neumorno zalaganje za izgradnju Božjega kraljevstva.

Izvor: http://sveci.net