Sv. Patrik, biskup

Sv. Patrik je rođen oko godine 385. Roditelji su mu bili kršćani u Britaniji, koja je tada bila pod rimskom vlašću. Njegov otac Calpurnius, bio je gradski savjetnik ili dekurion Tabernije- mjesta u Britaniji, koje se danas ne može identificirati. Pored grada posjedovao je “villulam”, odnosno poljsko dobro. Dragocjene podatke o svom životu ostavio nam je sam Patrik u spisu zvanom Ispovijest. U njemu nam govori kako je njegov otac bio i svećenik. Pretpostavlja se da je to postao u starosti jer u to vrijeme zakon o svećeničkom celibatu na Zapadu nije bio tako strog kao kasnije.

Za vrijeme mladosti Patrik je provodio lagodan život tadašnjih povlaštenih društvenih slojeva. Nije mario ni za studij ni za kršćansku krepost. Nije poznavao, kako sam kaže ni “Boga živoga”. Budući da mu je nadostajala literarna izobrazba i produbljena retorika, a što se tada mnogo cijenilo, naziva se kao “Patrik najprostiji grješnik i niži od svih vjernika”. Uz to Patrik naglašava i milost svoga obraćenja, božanski poziv na apostolat i svoju savršenu poslušnost Duhu. Navodi i uspjeh svoje misije u Irskoj, svjestan da je sve to bilo po milosti. I U njegovom se životu Božji prst mogao jasno uočavati.

U 16. godini, Patrika su ugrabili irski gusari na očevu imanju te su ga s tisućama drugih žrtava odveli u Irsku i predali kao roba. Patrikov gospodar odredio ga je za pastira ovaca. Budući da je bio uz stado u samotnim brdima i šumama, Patrik je pronašao Boga i to je bilo sudbonosno otkriće čitava njegova života. U samoći i tišini najlakše se nalazi Bog, a tako je to bilo i kod Patrika. Predao se životu pokore i molitve. Bio je to način na koji ga je Bog postupno pripremao za njegov životni poziv. U 22. godini čuo je posve jasno glas koji mu je navijestio skoro oslobođenje i koji ga je slao na obalu prema lađi. Ta ga je lađa dovela natrag u dragu domovinu, ali zaobilaznim putem.

Patrik je uskoro napustio svoga gospodara. Na morskoj obali pronašao je lađu te je zamolio kapetana da se ukrca. Bilo je to u proljeće 407. godine. Iskrcali su se u opustošenoj sjevernoj Galiji nakon tri dana vožnje. Bije je za Patrika bio pun nezgoda, naime njegovi suputnici i on ostali su bez hrane na putu od 28 dana. Njegovi poganski suputnici navalili su neka se pomoli svome Bogu da ih spasi od gladi, a on ih je poslušao, pomolio se te su ubrzo naišli na krdo svinja i bili spašeni. Patrik se sretno vratio svojoj kući i obitelji. Ubrzo je usnuo jedan neobičan san. U njemu je vidio kako ga Irci zovu k sebi da ih pouči u kršćanskoj vjeri. Irci su većinom bili pogani.

Patrik je o snu ozbiljno razmišljao, molio se i došao do uvjerenja da ga sam Bog zove natrag u Irsku da mu povjerava jednu veliku apostolsku misiju. Patrik se za nju valjano i ozbiljno pripremao.

Otputovao je u Galiju gdje se studijem spremao za svećenstvo. Bio je najprije zaređen za đakona, a u duši je stalno nosio želju za Irskom koja ga nije napuštala. Njegovi pretpostavljeni su smatrali kako je Patrik za takvu zadaću još uvijek malo obrazovan.

Za vrijeme pape Celestina I., 431. godine, osnivala se biskupija na jugoistoku Irske, gdje su već postojale kršćanske zajednice, odnosno „Irci koji vjeruju u Krista”. Patrik je bio nominiran za tu misiju, ali su ga odbili jer je njegov prijatelj razotkrio jedan njegov grijeh iz mladosti što mu ga je Patrik nekoć povjerio u tjeskobi savijesti. Patrik je ubrzo imao viđenje u kojemu je ohrabren da će unatoč odbijanju on ipak biti apostol Irske. To ga je još više utvrdilo u njegovu pozivu. Ubrzo je Bog ispunio svoje obećanje te je Patrik bio posvećen za biskupa u Irskoj.

Patrik je dobro poznavao irski jezik, ali i društvenu i političku strukturu otoka. Irska je tada bila podijeljena u velik broj plemena koja su sačinjavala nezavisne države. Obraćao se pojedinim vladarima za dopuštenje da smije na njihovu području nesmetano evangelizirati. Služio se i darovima koje bi dijelio i kraljevim savjetnicima. Sredstva za to vjerojatno su mu dolazila od crkve matice njegove misije, a nešto je dobio i od svoje baštine. Postojano je odbijao sve darove od svojih vjernika kako bi izbjegao svaki prigovor zbog lakomosti ili čak simonije (kupovanje ili prodavanje crkvenih položaja ili povlastica).

Patrik se u naviještanju obraćao najprije kraljevima i odličnicima, a njihov prijelaz na kršćanstvo slijedio je onda i priprosti puk. Patrik je učinio u Irskoj još jedno veliko djelo. Uveo je monaštvo, kakvo je vidio da cvate u Galiji. U svojim spisima Patrik spominje velik broj monaha, odnosno velik broj duhovnih zvanja. Patrikovo naviještanje i rad imali su silan uspjeh. Kršćanstvo je dopiralo i onamo gdje ga prije njega nije bilo.

Bilo je, međutim i otpora prema kršćanstvu, osobito od druida, starih keltskih poganskih svećenika. Sam Patrik pripovijedao je o čestim progonstvima i klevetama kojima je bio izložen. Jedanput je bio sa svojim suradnicima zatvoren 15 dana i pušten tek na intervenciju nekih vrlo utjecajnih prijatelja.

Patrik je mislio i na mučeništvo te je bio na nj spreman, no Bog je drugačije odredio. U organiziranju Crkve slijedio je uzore na europskom kontinentu prilagođavajući se mjesnim prilikama koje su bile posve drukčije od onih u Europi, gdje je sve bilo organizirano po rimskom ukusu. Na početku misionarenja Irske, misionari su dolazili iz Galije i Britanije, ali se Patrik trudio da odgoji domaći kler. Najviše je djelovao na sjeveru i sjeveroistoku Irske. Apostol Irske osjećao se uvijek “rimskim”, iako je za ljubav Kristovu živio među onima koji su mu bili tuđi po mentalitetu, ali ipak i dragi srcu. Unatoč želji da još jednom vidi svoju domovinu Britaniju i svoju duhovnu kolijevku Galiju, Božji duh nije mu dopuštao da napusti Njegovu Crkvu, koju je njegovim radom osnovao “u zemlji njegova ropstva”.

Umro je na današnji datum, 17. ožujka, godine 461., kod irskog grada Downa.

Izvor: zsa.podvinje.org