Sv. Matilda saksonska (14. ožujka)

Matilda (njemački – koja je snažna u boju) je rođena oko 895. godine u obitelji grofa Dietricha u Bngeru u Saskoj (Njemačka). Od malih nogu odgajala ju je jedna ženska redovnička ustanova u Herfordu. Na čelu te ustanove bila je njezina baka i imenjakinja. Matilda je bila nadarena i svestrana, lijepa i ljupka.

Vojvodin sin Henrik I. 909. zaprosio je i oženio mladu Matildu. On je kasnije postao kraljem. Imali su trojicu sinova i dvije kćeri. U braku su živjeli vrlo uzorno i skladno. Matilda je postala udovicom 936. godine Utjehu je našla u vjeri. Zadužila je jednoga svećenika za svakodnevno slavljenje svete mise za njezinoga muža. Njihov najmlađi sin Bruno izabrao si je duhovni stalež. On je kasnije postao nadbiskup Koelna. Kći Gerberga se udala za grofa Giselberta von Lothringen. Kralj je prije smrti odredio najstarijega sina Otona za svoga nasljednika. Matilda je više voljela mlađega Henrika za kralja. Ipak je poštivala volju svoga muža. Tako je Oton I. naslijedio svoga oca, a majka mu je bila izvrsna savjetnica. Kasnije je postao rimskim carem te dobio atribut Veliki. Matilda je bila darežljiva prema siromasima pa su joj sinovi predbacivali da je suviše darežljiva. Ona se posvetila gradnji vjerskih objekata. Diljem Njemačke gradila je samostane i crkve. Teška bol ju je pogodila kad joj je godine 955. umro najdraži sin Henrik. Od tada više nije nosila nikakve kraljevske oznake, ali je i dalje bila od velike pomoći svome sinu.

Pri koncu živom povukla se u svoju zadužbinu u samostane sv. Servatiusa i sv. Wicherta u Quedlinburgu. Njezin unuk Wilhelm, nadbiskup Mainza podijelio joj je sakramente umirućih. Preminula je godine 968., a pokopana je prvo u dvorskoj kapeli pored svoga muža, a kasnije su njezine moći prenesene u tamošnju katedralu.

Izvor: www.katolicki-tjednik.com