Sv. Marcelin papa (16. siječnja)

Sveti Marcelin je rođen u Rimu. Postao je trideseti papa u apostolskom slijedu. Za njegova pontifikata, nakon četrdesetak godina mira, dolazi do novih progona. Na vlasti je Dioklecijan, sposoban vojskovođa, koji je nastojao ponovno  uspostaviti staru moć države.  U nastojanaju sa se spasi carstvo podijelio ga je na Istok i Zaapad. Vlast je dodijeljena svojici careva „augusta“, a a njima su pomagala dvojica „cezara“.  Dok se progoni pripisuju starom i razočaranom Dioklecijanu, glavni je podstrakač progona bio Galerije, koji je pošto-poto  htio obnoviti poganske kultove. Progon je počeo carskim ediktom (23. veljače 303.) kojim se naređuje rušenje crkava i spaljivanje svetih knjiga i spisa.  Nisu svi kršćani imali snage podnijeti mučeništvo, kao niti moralne i tjelesne patnje kojima bijahu izloženi.  Mnogi su pali, žrtvujući božanstvima. Onima koji su jednom pali, zvani su lapsi, a koji su više puta posrnuli relapsi. Takvih je kršćana u zajednici bilo puno, te uopće ne bi predstavljali problem, da su se jednostavno pokajali, ispovjedivši svoju slabost. No, bilo je onih  koji su se opravdavali pa čak i branili takav svoj postupak.  Papa Marcel je protiv njih zauzeo čvrst stav, nazivajući stvari pravim imenom: izdajom. Progone su osjetili i članovi Crkve u Africi, gdje se ponovno postavilo pitanje lapsa.  Raspravu je pokrenuo Afrički biskup Donat, koji je zastupao vrlo čvrste, ekstremne stavove. Po njemu je ova šizma nazvana donatizmom.

Kako se papa Sveti Marcelin suprotstavio donatizmu, Donat ga je optužio da je on progoniteljima predao svete knjige, koje su bile zapaljene. Mučeništvo je podnio 25. listopada 304.godine.

Izvor: http://sveci.net