Sv. Ivana Franciska de Chantal, redovnica

Današnja sveta zaštitnica je Jeanne-Françoise Frémiot de Chantal, čije su ime domaći hagiografi pohrvatili kako bi ga približili vjerničkom puku, kao i većinu svetačkih imena, pa je u našim kalendarima upisana kao Ivana Franciska. Rođena je 28. siječnja 1572. u francuskom gradu Dijonu (Burgundija) kao kći predsjednika burgundskog parlamenta. Majku je izgubila rano, a djetinjstvo je provodila u sjeni nesretnih hugenotskih ratova. U skladnom braku s barunom de Chantalom rodila je šestoro djece, a uz poslove domaćice veliku brigu posvećivala je bolesnicima, siromasima i nevoljnicima. Dama velikog stila, naobražena, ljupka, pametna i odvažna, ostala je udovicom u 29. godini. Nesretnim slučajem njezin muž ustrijeljen je u lovu i preminuo je na njezinim rukama, opraštajući nevoljnom ubojici. Osnažena Isusovom i Marijinom ljubavlju i barunica de Chantal oprostila je ubojici svoga muža i postala je kuma njegovom djetetu.

Godine 1604. upoznala je svetog ženevskog biskupa Franju Saleškog, “džentlmena među svecima”. Njihova međusobna pisma ubrajaju se u prave bisere svjetske duhovne književnosti. Nazivala ga je “vrlo štovanim gospodinom i jedinim ocem”.

S njim je 1610. u Annecyju osnovala red Sestara Pohoda Marijina. Pripadnice toga reda ne žive u strogoj klauzuri, kako bi se lakše mogle baviti bolesnima, siromašnima i utamničenima, a posvećuju se i odgoju ženske mladeži. Pod vodstvom Ivane Franciske osnovano je 69 samostana, a vrata njezinih samostana bila su otvorena i za udovice te žene slabijeg zdravlja i starije životne dobi. Izvrsna poglavarica i duhovna majka svojih redovnica, bila je sretna jer se njezin red brzo širio pa su u godini njezine smrti postojala 82 samostana Sestara Pohoda Marijina. Njezine savjete tražile su sirote i udovice, kraljice i princeze. Preminula je 13. prosinca 1641. u francuskom gradu Moulinsu, u jednom od samostana svoga reda. Blaženom ju je 1751. proglasio papa Benedikt XIV., a svetom 1767. papa Klement XIII. Zazivaju je prigodom problema sa zakonom i teške bolesti roditelja, a zaštitnica je udovica, zaboravljenih ljudi i roditelja odijeljenih od djece te mnogih župa, crkava i kapela.

Sestre Pohoda Marijina djeluju u Hrvatskoj već više od 60 godina. U Zagreb su došle 1. rujna 1947. na poziv biskupa Josipa Lacha i preuzele brigu za Dom Božje providnosti i za kapelu Corpus Domini (Mošćenička ulica, Trešnjevka). U tom domu osnovale su svoj samostan koji je potvrđen 24. svibnja 1949. U samostanu, koji je uz kapelu, žive svoju karizmu kontemplativnim životom, onako kako su to zamislili njihovi utemeljitelji, sveti Franjo Saleški i sveta Ivana Franciska de Chantal. Red Sestara pohoda Marijina i danas je omiljen i uspješan u svijetu, sa 161 samostanom u 33 zemlje.

Gospa od Guadalupe

I danas s radošću u srcu slavimo jedan marijanski blagdan. Naša Gospa od Guadalupe (Nuestra Señora de Guadalupe, Virgen de Guadalupe), naziv je Blažene Djevice Marije kao zaštitnice Meksika. Od milja je zovu i Virgen Morena (Tamnoputa Djevica). Pod tim imenom Majka Božja se slavi i kao zaštitnica glavnog meksičkog grada Ciudad de Méxica, Portorika, Latinske Amerike, Srednje Amerike, New Mexica, mnogih latinoameričkih i američkih naselja i biskupija te kao carica obiju Amerika. Pobožnost potječe od ukazanja Djevice Marije 55-godišnjem domorocu, novokršteniku Juanu Diegu Cuauhtlatoatzinu („Orao koji govori”) na brdu Tepeyacu, sjeverno od Ciudad de Méxica Mexico Cityja, od 9. do 12. prosinca 1531.

Obratila mu se četiri puta na njegovom asteškom jeziku, nahuatlu, i zatražila da se na tom mjestu sagradi i posveti crkva u njezinu čast. Zapisano je da je Gospa Juanu Diegu rekla i sljedeće: “Znaj, najmanji moj sine, da sam ja vazda djevica, presveta Marija, majka najistinitijeg i jedinoga Boga, po kojemu sve opstoji, koji je stvoritelj života i ljudi, gospodar neba i zemlje. Žarko želim da se na ovom mjestu sagradi moj mali sveti dom, crkva u kojoj ću puku iz ljubavi na vidljiv način iskazati milosrđe, pomoć i zaštitu. Jer ja sam zbilja vaša milostiva mati: tvoja, svih onih koji zajedno nastavaju ovu zemlju i svih onih koji me ljube, zazivaju, obraćaju i potpuno se u mene pouzdavaju. Ovdje ću slušati vaš plač i jadikovke. Bit ćete mi u srcu i brinut ću se da vam pomognem u svim vašim brojnim brigama, patnjama i bolestima.”

To je Juan Diego obznanio prvom meksičkom biskupu, franjevcu Juanu de Zumárragi, koji je u početku bio nepovjerljiv. Vidiocu se nakon povratka kući, istog dana i na istom mjestu, drugi put ukazala Gospa, koja mu je zapovijedila da sutradan ponovno zamoli biskupa. Sutradan, u nedjelju, 10. prosinca 1531., Juan Diego je biskupu ponovno prenio Gospinu želju, a biskup je zatražio neki dokaz. Juan Diego je na povratku kući ponovno ugledao Gospu, koja mu je obećala dati traženi znak. Zbog stričeve bolesti, u ponedjeljak, 11. prosinca 1531., ostao je kod kuće. U utorak, 12. prosinca 1531., otišao je potražiti ispovjednika za umirućeg strica, a na putu mu se ponovno ukazala Gospa. Uvjerila ga je da njegov stric neće umrijeti i poslala ga na prvobitno mjesto ukazanja gdje će ga čekati znak koji biskup očekuje. Na ogoljenom polupustinjskom brežuljku, u zimsko doba, ugledao je prekrasne kastiljanske ruže. Juan Diego ih je ubrao i stavio u svoju tilmu (pončo, vrsta indijanskog ogrtača). Kada je pred biskupom otvorio tilmu, tamo se nalazila Gospina slika. Na povratku kući Juan Diego je našao potpuno zdravog strica Juana Bernardina, koji mu je potvrdio da se i njemu ukazala Gospa, da ga je ona ozdravila i da je naziv, kojim će biti čašćena njezina slika, prema njezinim riječima, Uvijek Djevica sveta Marija Guadalupska. Nakon ukazanja, milijuni Meksikanaca postali su katolici, a Gospino svetište danas je jedno od najposjećenijih katoličkih svetišta na svijetu. Papa Ivan Pavao II. proglasio je 2002. Juana Diega svetim u bazilici Gospe od Guadalupe. Mnogi stručnjaci i znanstvenici koji su tijekom desetljeća i stoljeća proučavali čudotvornu Gospinu sliku, ustvrdili su da je podrijetlo njezinog postanka neobjašnjivo, čudesno.

Izvor: www.velecasnisudac.com