Sv. Ivan Kapistranski, prezbiter
Ovog velikog franjevca krase razni naslovi: Apostol Europe, misionar križarske vojske, putujući propovjednik, Redovnički obnovitelj, promicatelj Trećeg reda, zaštitnik vojnih kapelana i na kraju veliki čudotvorac.
Rođen je u Capestranu u Italiji 24. lipnja 1386. godine, otac mu je Aurelie Her, porijeklom Nijemac, a majka talijanka iz obitelji Amico. Sv. Ivan je od oca baštinio hrabrost, odvažnost i ustrajnost, a od majke nježno srce i sklonost pobožnosti.
Sa svojih 17 godina odlazi u Perugiju gdje započinje studij prava i studij filozofije.
1413. godine postiže doktorat prava, a ponuđena mu je profesorska katedra. Na poziv kralja Ladislava postaje sudac u Perugiji, gdje je jedno vrijeme bio i upravitelj grada.
1415. godine uhvaćen je u zasjedu od strane kraljevih neprijatelja i utamničen u Brufi nedaleko Perugie. Pokušao je pobjeći iz tamnice, ali pri padu s kule slomio je nogu te su ga njegovi tamničari stavili u još goru tamnicu u podrumu koja je dijelom u vodi. U ovom smradu i mraku tamnice dolazi od obraćenja sv. Ivana, slično kao i našem svetom ocu Franji u zatočeništvu u Perugiji.
U noćnom viđenju dolazi mu franjevac koji ga poziva da pođe stopama Krista po primjeru sv. Franje Asiškog. “Žestoko se opirao dok se jednog jutra nije probudio s franjevačkom tonzurom (preko noći mu je opala kosa), te je zamolio tamničara da ga pusti jer ostatak života želi provesti u franjevačkom samostanu.”
Na blagdan sv. Franje 4. listopada 1415. godine započinje godinu kušnje u Monteripidu pokraj Perugije. Nakon završenog novicijata poglavari ga šalju na studij teologije u Fiesole kod Firence gdje susreće sv. Bernardina Sijenskog. Ovaj susret će ostavit duboki trag u životu sv. Ivana. Sv. Bernardin će za sv. Ivana postati uzor teologa, askete, mislioca, a nadasve dobra govornika i obnovitelja Franjevačkog reda. Sv. Ivana su poglavari postavili za propovjednika, učitelja i tješitelj. Svojom govorničkom vještinom u službi Evanđelja ubrzo je postao tražen po čitavoj Italiji. Poput Bernardina i Ivan je širio štovanje imena Isusova i borio se protiv krivovjerja.
Ovakav energični propovjednik nije ostao nezapažen ni u Rimu. Martin V. do Kalista III. rimski su pape sv. Ivana držali za suradnika, povjerenika i prijatelja.
1451. godine car Fridrik III. Poziva ga u Češku gdje i odlazi kao papin delegat. U njegovoj pratnji su uvijek dvanaestorica braće, na putovanju nosi sa sobom uvijek vreću sa spisima (njih 74) i habit (redovničko odijelo) sv. Bernardina Sijenskog. Kao i svečeve moći kojima se služi kada čini čudesa. Možda se ni jednome svecu ne pripisuje toliko čudesnih ozdravljenja za života kao što je to slučaj sa sv.Ivanom Kapistranom.
15. veljače 1456. godine odlazi u Budim gdje dobiva crveni križ, koji mu šalje papa po svom legatu Karvajalu, nosi ga pričvršćena na prsima. Kapistran se upućuje za Beograd te staje u Petrovaradinu gdje mu za vrijeme molitve pala strelica s neba na kojoj je pisalo : “Ne boj se, Ivane, jer ćeš pobijediti snagom Imena moga i presvetoga Križa!”, ovo viđenje mu je dalo snage za daljnje uspjehe. Dolazi do Beograda gdje ga dočekuje sultan Mehmed II. sa svojih 150 000 vojnika. Kapistran je hrabrio branitelje ovim riječima: “Napredovali ili uzmicali, zazivajte neprestano Ime Isusovo. U tom imenu nam je jedino spasenje.”. Bitka za Beograd odigrala se sa 21. na 22. srpanj 1456. Pobjeda nad osmanlijskom vojskom djelo je Božje, a vidljivi znak tog djela je sv. Ivan Kapistran, franjevac, zaljubljenik Kristova križa i presvetog Imena Isusova!
Istog dana o velikoj pobjedi izvještava papu u pismu govoreći: “Usred nevolje ojačao nas je Gospodin!“. Nakon bitke Kapistran se upućuje u Zemun pa u Slankamen iz kojeg putuje za Ilok u koji dolazi 1. rujna 1456. godine. Dočekali su ga građani Iloka s velikim veseljem i klicanjem. Kapistran odlazi u franjevački samostan gdje ga dočekuju njegova braća s gvardijanom fra Mihaelom od sv. Dioniza na čelu. Za vrijeme njegova boravka u bolesničkoj postelji u Iloku dva puta ga je posjetio kralj Ladislav s knezovima i crkvenim prelatima.
Kapistranov odlazak Ocu nebeskom uslijedio je 23. listopada 1456. godine. Zamolio je gvardijana da sazove braću u njegovu sobe te je polako stišćući raspelo usnuo snom pravednika, ovaj veliki Apostol Europe i kršćanstva, branitelj Beograda po čijoj vjeri i molitvama je zasjala snaga Imena Isusova i snaga njegova Križa. Živio je 71 godinu, 3 mjeseca i 22 dana.
Vjernici su hodočastili na grob ovog velikog franjevca te su se događala ozdravljenja na njegovu grobu, koja su sabrana i napisan 1460. godine u knjizi Čudesa sv. Ivana Kapistrana koja se čuva u Parizu. Ova mala knjiga na 22 stranice sadrži 188 čudesa koja su se dogodila po zagovoru sv. Ivana Kapistran.
Tako je bilo sve do 1526. godine kada su nestale svečeve relikvije koje nisu nađene do današnjih dana.
Izvor: www.zupa-cernik.hr