Sv. Ilija prorok (20. srpnja)

Sveti Ilija starozavjetni je prorok zvan i Gromovnik. Ilija na hebrejskom (elijjahu) znači „moj Bog je Jahve“ i to predstavlja životni program toga neobičnog proroka. Rođen je u Tišbi na istočnoj obali Jordana u Palestini u 9. stoljeću prije Krista pa se naziva i Tišbejac. U njegovo vrijeme kralj Ahab i kraljica Izabela pokušavali su uništiti vjeru izraelskog naroda u Boga štovanjem poganskih bogova te je kraljica dala i ubiti kršćanske proroke. Ilija uviđa da su sinovi izraelskog naroda napustili obećanja koja su njihovi oci dali Bogu, da su srušili Božje žrtvenike, da su pobili proroke, da je ostao samo on te da traže i njega da mu uzmu život.

„Jednoga dana reče Ahabu Tišbićanin Ilija, jedan od žitelja u Gileadu: ‘Tako živ bio Gospod, Bog Izraelov; u čijoj službi stojim: Idućih godina neće pasti ni rosa ni dažd, osim da ja to sam zapovjedim!’“ Tako je i bilo, tri je godine vladala suša. Gospodin je poslao Iliju na potok istočno od Jordana gdje su mu gavrani donosili kruh i meso svako jutro i večer, ali je nakon nekog vremena i taj potok presušio. Tad ga je Gospodin poslao u Sarfatu kod neke udovice.

„Kad dođe na vrata gradska, a to jedna udovica kupi drva, on je dozva i zamoli: ‘Donesi mi malo vode u sudu, da se napijem!’ Kad ona pođe da donese, viknu on za njom: ‘Donesi mi i kruha malo!’ Ona odgovori: ‘Tako živ bio Gospod, Bog tvoj, nemam ništa pečeno, nego samo još pregršt brašna u ćupu i malo ulja u krčagu. Upravo kupim drvaca, da otiđem i zgotovim sebi i sinu svojemu. Kad to pojedemo, onda ćemo umrijeti.’ A Ilija joj reče: ‘Ne brini se! Idi i učini, kako si rekla! Ali prije načini meni od toga jedan kolačić i donesi mi ga! Onda možeš također jedan zgotoviti sebi i sinu svojemu. Jer ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Brašna u ćupu neće nestati i krčag s uljem neće se isprazniti do onoga dana, kad Gospod opet pošlje dažd na zemlju.’ Ona otide i učini, kako je bio rekao Ilija, i imali su jesti dugo vremena, ona, on i kuća njezina. Brašna u ćupu nije nestalo i krčag s uljem nije se ispraznio, kako je to bio unaprijed rekao Gospod preko Ilije.“

Ubrzo se sin te udovice razbolio i umro. „Reče ona Iliji: ‘Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Ti si samo došao k meni, da u pamet dozoveš moje grjehote i da mi umoriš sina.’ On joj odgovori: ‘Daj mi sina svojega!’, uze ga tada iz naručja njezina, odnese ga u gornju sobu, gdje je stanovao i položi ga na postelju svoju. Tada se pomoli Gospodu ovako: ‘Gospode, Bože moj, hoćeš li doista tako ucvijeliti udovicu, kod koje sam gost, da joj umoriš sina?’ Na to se pruži triput nad dječakom i pomoli se glasno Gospodu: ‘Gospode, Bože moj, daj ipak da se život dječakov opet vrati u njega!’ I Gospod usliši vapaj Ilijin. Život dječakov vrati se opet u njega, i posta živ. I Ilija uze dječaka, donese ga iz gornje sobe u kuću i predade ga materi njegovoj i reče: ‘Evo, tvoj sin opet živi!’ Tada žena reče Iliji: ‘Sada znam da si čovjek Božji i da je riječ Gospodnja u tvojim ustima istina.’“

Poznati su i događaji na gori Karmelu: „Tamo stupi Ilija pred sav narod i reče: ‘Kako ćete još dugo hramati na obje strane? Ako je Gospod pravi Bog, onda držite uz njega! A je li to baal, onda idite za njim!’ Ali narod ne dade nikakva odgovora. Tada reče Ilija narodu: ‘Jedini sam ja još ostao kao prorok Gospodnji. Baalovih proroka ima četiri stotine i pedeset. Neka nam se dadnu dva junca! Oni neka sebi izaberu jednoga junca, neka ga raskomadaju i metnu na drva, ali ognja da ne podmeću! Ja ću priugotoviti drugoga junca i metnuti ga na drva, a da ne podmetnem ognja. Tada prizovite ime svojega boga, a ja ću prizvati ime Gospodnje. Bog koji odgovori ognjem, pravi je Bog.’ I sav narod odgovori: ‘Tako je pravo!’“

Sveti IlijaBaal nije zapalio oganj svojih proroka, a Ilijin se oganj zapalio, pogubio je sve poganske proroke, a nakon tih događaja na brdu Karmelu narodu su se otvorile oči pa se uvelike vraća vjeri otaca i priznaje da je Jahve pravi Bog. Ovako je u Drugoj knjizi o kraljevima (2 Kr 2, 11-14) opisan Ilijin završetak: „…dođoše ujedanput ognjena kola s ognjenim konjima i rastaviše ih obojicu. Ilija se odveze u vihoru put neba. Kad to vidje Elišej, povika glasno: ‘Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!’ Kad ga više ne vidje, uze haljine svoje i razdrije ih na dvoje. I podiže plašt, što je bio spao s Ilije, vrati se i stupi na obalu Jordana. Ovdje uze plašt, što je bio spao s Ilije, udari njim po vodi i povika: ‘Gdje je sad Gospod, Bog Ilijin?’ I kako on udari po vodi, razdijeli se ona na obje strane, i prijeđe Elišej.“

Ovako o Iliji piše Sirah: „Kako si strašan bio, Ilija, u čudesima svojim! I može li se itko dičiti koliko ti? Podigao si mrtva od smrti i iz Podzemlja po riječi Svevišnjeg. Bacio si u propast kraljeve i vukao odličnike s odra njihova. Na Sinaju si čuo ukore i sud osvetni na Horebu. Pomazao si kraljeve osvetničke i proroka sebi za nasljednika. Podignut si bio u vihoru ognja, u kolima s plamenim konjima.“ (Sir 48, 2-9)

Sveti Ilija zaštitnik je Bosne i Hercegovine, grada Metkovića te đakovačke i srijemske biskupije u Hrvatskoj. Posebno ga štuju karmelićani i karmelićanke koji svoje ime nose po gori Karmelu, značajnoj u Ilijinu životu. Ima vrlo važno mjesto ne samo kod katolika, već općenito kod kršćana te kod židova i muslimana. Zaštitnik je zrakoplova i zrakoplovaca, čuvar od oluje, groma i vatre i priziva se kao pomoćnik u nevolji. Po staroj narodnoj predaji sveti Ilija vozi svoja kola po oblacima zbog čega dolazi do sijevanja i grmljavine.

Izvor: http://www.zupa-mertojak.info/hr/duhovnost/sveci/125-sveti-ilija