Sv. Ignacije Lojolski, prezbiter

Ignacije Loyola bio je baskijski plemić i vojnik rođen 1491. godine. Za vrijeme bitke kod Pamplone topovska kugla ga je pogodila u nogu pa je bio prisiljen oporavljati se dulje vrijeme dok mu noga ne zacijeli i ozdravi. Za to vrijeme tvrdoglavi i ponosni mladić nije mogao pronaći za čitanje ništa drugo osim Životi svetaca i Život Kristov. Vremenom su ga te knjige toliko privukle tako da je, iako je mislio da je odrastao kao vjeran katolik, otkrio da mu je puno toga novo. Počeo je sanjariti o tome da će služiti Kristu kao što su to činili sveci tijekom povijesti. To je bio početak dugog putovanja do obraćenja koje će ga odvesti do Jeruzalema, zatim Pariza i na kraju Rima.

Nakon oporavka, ono što je imao dao je siromasima i odlučio je sav se predati na službu Bogu. Skoro godinu dana ostao je u špilji Manreza i proživio vrijeme pokore ali imilosti tako da je osjećao kako ga Bog odgaja ”poput učenika”, vodeći ga u duhovnom životu. U to vrijeme počeo je zapisivati svoja iskustva u knjižicu iz koje nastaju Duhovne vježbe.

U Parizu upoznaje svojih prvih šest prijatelja: Franju Ksaverskog, Alfonza Salmerona, Jakova Laineza, Nikolu Bobadilju, Petra Fabera i Simona Rodrigeza.
1534. godine skupina je položila zavjete siromaštva i čistoće. Također su donijeli odluku da će raditi u bolnicama i misionarski djelovati u Jeruzalemu, a ako to ne bude moguće da će se staviti Papi na raspolaganje i ići tamo gdje ih on pošalje. Ignacije postaje prvi generalni poglavar i nadgledao brzi rast Družbe Isusove.

Ignacije je od mladića iskušavanog svjetskim stvarima izrastao u velikog mistika. Njegov izvanredni molitveni život odražava se u Duhovnim vježbama – temelju isusovačkog života. Ignacije je bio obasut milošću tako da je mogao pronaći Boga u svim stvarima. Htio je da isusovci budu ljudi vješti u donošenju odluka i razlučivanju – da osjete razliku između dobrog i zlog duha i njihova djelovanja u svijetu, i da budu uvijek spremni da ljube i služe Kristu i Crkvi.

U Duhovnim vježbama Ignacije prepoznaje metodu koja može pomoći drugima da otkriju svoj duhovni put. Duhovne vježbe, nadahnute Evanđeljem koje od vjernika zahtjeva da njihovi čini budu pravedni, upućuju prema svijetu. Ignacije je vjerovao da djela govore mnogo glasnije od riječi. Duhovnost Duhovnih vježbi nudi način kako molitva vodi do aktivnog služenja s ciljem unošenja pravde u svijet ispunjen nepravdom.

Duhovnost svetog Ignacija danas nastavlja mijenjati živote žena i muškaraca koji čeznu za većom slobodom, koji žele dati i primiti ljubav na velikodušniji način – ljubav koja se očituje više kroz djela nego li kroz riječi. Obitelji, zajednice i pojedinci koje u svojoj svakodnevici žive duhovnost i način postupanja Duhovnih vježbi nastoje ostati otvoreni molitvenom razmatranju nad svojim životnim iskustvom koje ih vodi velikodušnijoj i djelotvornijoj službi braći i sestrama oko njih.

Izvor: isusovci.hr