Sv. Donat, zadarski biskup (25. veljače)

Donat (latinski: Donatus -”od Boga darovan”) je rođen u VIII. stoljeću u uglednoj zadarskoj obitelji.Prvu ozbiljniju vijest o svetomu Donatu imamo u djelu “Povijesni spomenici Njemačke”, a napisao ga je Eginard. Donat je bio zadarski biskup u vrijeme careva: Karla Velikoga na zapadu i bizantskoga Nicefora I. na istoku. U to vrijeme bila je velika opasnost od sukoba dvojice careva. Kao mirovni posrednik i predstavnik dalmatinskih gradova biskup Donat odlazi s mletačkim duždom Benenatom u Carigrad. U znak izmirenja Bizanta sa Zadrom, u carskoj prijestolnici Donat je dobio na dar moći ili relikvije svete srijemske mučenice Anastazije ili Stošije, kako Zadrani nazivaju svoju omiljenu nebesku zaštitnicu. Sveta Stošija je podnijela mučeništvo točno na Božić 304. u vrijeme cara Dioklecijana. U Zadru su svetičine moći pohranjene u kameni sarkofag u crkvi sv. Petra, koja od tada nosi ime ove svetice. Na dvoru cara Karla Velikoga 805. godine u Salzburgu s mletačkim duždom sastali su se: Pavao, zadarski knez i Donat, zadarski biskup. Oni su imali posredničku ulogu između Franaka i Bizanta. Osim spomenutih relikvija neki spominju prijenos u Zadar i relikvija sv. Krizogona ili Krševana, zatim Zoila, Adape i Irene.

Donat je umro oko 811. godine, a pokopan je u crkvi Presvetoga Trojstva. Danas tu crkvi mnogi poznaju kao Donatovu baziliku i zaštitni znak ili simbol Zadra. Biskup sv. Donat izabran je za drugotnoga zaštitnika grada Zadra. Zadarski nadbiskup Stella dao je prenijeti moći sv. Donata pod glavni oltar 1622. godine, no tada u Zadar provaljuju Francuzi pa su relikvije prenesene u crkvu sv. Stošije gdje se i danas nalaze. Crkva sv. Donata je prvorazredni umjetnički spomenik. Crkva je veoma akustična pa u njoj umjetnici rado izvode koncerte. Stilski gledano ona je umanjena replika Aje Sofije u Carigradu.