Veliki pučki propovjednik XV. stoljeća u Italiji bio je franjevački misnik Sv. Bernardin Sienski. Rodio se g. 1380. u Massa Maritima kod Siene. Otac mu je posjedovao rudnik te stajao na čelu mjesne uprave. Kad su Bernardinu bile četiri godine, pomriješe mu roditelji i on osta siroče. Kako nije imao braće ni sestara, rođaci ga uzeše k sebi u Sienu, koja postade njegov zavičaj, a on će je proslaviti isto tako kao i prije njega slavna Sveta Katarina Sienska . Sveti Bernardin je bio sposoban mladić pa se upisao na slavno Siensko sveučilište. Kao student bio je zbog svoje sposobnosti da svakome bude iskren prijatelj i zbog svoje poslovične darežljivosti veoma obljubljen.

Svoju čovjekoljubivost pokazao je još više kad je u Sieni zavladala kuga. Svi bogataši pobjegoše tada iz grada i skloniše se na svojim seoskim imanjima. Iznimka je bio Bernardin, koji ostade u gradu i za jadne okužene učini veoma mnogo. Bernardin je sve svoje imanje podijelio siromasima i g. 1402. sam postao potpun siromah prigrlivši franjevačko siromaštvo. Pridružio se god. 1404. u Colombaiu opservantskoj, tj. strožoj grani franjevačkoga reda, u kojoj je zaređen za svećenika. Jedno je vrijeme djelovao u osamljenom brdskom samostanu posve nepoznat velikom svijetu.

Ali Providnost ga je odatle htjela izvući te postaviti na svijećnjak da svijetli mnogima. Jednom je neki propovjednik naglo obolio pa ga je zamijenio Bernardin. Ta je propovijed toliko zanijela puk da su ga počeli na sve strane tražiti za propovjednika; i tako g. 1417. započe njegov veliki propovjednički pohod Italijom. Sveti Bernardin kao propovjednik postade veliki promicatelj pobožnosti prema Imenu Isusovu. Simbolom toga imena uresio je mnoge crkve, kuće, javne zgrade. Neki se pobuniše protiv te pobožnosti pa su protiv sveca vođena i tri crkvena sudska postupka: g. 1426. za vrijeme pape Martina V., g. 1431. za vrijeme pape Eugena IV. i g. 1438. na općem saboru u Baselu. No, na sreću, uvijek je izišla na vidjelo istina te bila dokazana Bernardinova potpuna pravovjernost, čistoća nakane i izvanredna svetost života U znak zadovoljštine za optužbe i sudove ponudili su mu za redom tri biskupske stolice: u Sieni, u Ferrari i Urbinu, no on ih je sve tri odbio. Sveti Bernardin Sienski od g. 1430. nadalje dao se i na pisanje velikih teoloških rasprava.

Pisao ih je latinskim jezikom te osvijetlio glavne dogmatske i ćudoredne istine kršćanske vjere. Pisao je i o Presvetoj Djevici, o  Svetom Josipu, o pitanjima duhovnoga i asketskoga života. Njegove su misli kasnije razradili i razvili mnogi teolozi, ali one uđoše i u velike marijanske enciklike Leona XIII. Iucunda semper od 8. rujna 1894. i Sv.Pia X. Ad diem illum od 2. veljače 1904. Sv. Bernardin Sienski se bavio i josipologijom, tj. teološkim naukom o sv. Josipu. Bio je jedan od najvećih promicatelja te znanosti. On je prvi koji brani neke povlastice sv. Josipa, kao npr. da je i on uskrsnuo prije sveopćeg uskrsnuća tjelesa. Njegovo su mišljenje kasnije prihvatili veliki teolog isusovac Franjo Suarez, pa Sv. Franjo Saleški, naučitelj Crkve, i napokon učeni papa Benedikt XIV. koji to mišljenje prihvaća barem kao vjerojatno. Sv. Bernardin je veoma zaslužan i za duhovnu obnovu franjevačkoga reda.

On je mnogo utjecao na svetost velikih franjevaca svoga vremena: Sv. Ivana Kapistrana, Sv. Jakova Markijskoga i drugih. Kroz 4 godine obavljao je službu generalnog vikara franjevaca opservanata i broj je njihovih samostana od 20 podigao na 200. U redu je promicao i temeljitu teološku naobrazbu i studij boreći se protiv “svetog primitivizma” nekih fratara. Podizao je razna učilišta na kojima je i sam predavao. Franjevcima, koji nisu imali dovoljno teološkoga znanja, nije dao ispovijedati. Obavljao je i neka poslanstva za koja je bio zamoljen od svjetovnih vladara. Na jednom od svojih brojnih putovanja osjeti kako ga izdaju sile. Došavši, dakle, u selo S. Silvestro blizu Aquile, primi svete sakramente i preminu 20. svibnja 1444. baš uoči Spasova. Već g. 1450. na Duhove Nikola V. proglasi Bernardina svecem. Bila je to veoma svečana kanonizacija, kojoj je prisustvovalo mnogo vjernika.

U Sieni, malom gradiću u Italiji, jedan dječak je svaki dan odlazio u šumu i tamo ostao sate i sate.  Po gradiću se o njemu svašta govorkalo. Samo jedna osoba nije nikada u njega posumnjala: maćeha.  Voljela ga je kao majka, a on nju isto tako kao sin. Odgajala ga je u pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji.

– Sinko, tko izabere Mariju za majku, taj nije nikada siroče.

– Ali, mamice, pa ni ja nisam siroče. Ti si moja majka.

–  Jesam, drago djete. Ali Marija je tebe izabrala da ti bude majkom.

–  Ali, mama, Ona je i tebi majka.

– Jest! Ali tebi posebice. Ti si se rodio na Marijin rođendan,Malu Gospu. Ti si se krstio isti dan.  Tvoja je majka umrla da ti pokaže da svu ljubav daruješ  Mariji.

Tako je tekao razgovor u njegovoj petoj ili šestoj godini.  On je obilazio crkve i tražio Marijine olatare. Postao je pobožno dijete.

Jednoga dana, kad mu je bilo već deset godina, prestadoše ga vidjeti po crkvama. Po čitav dan provodio je u šumi. Mačeha je to zapazila, ali je još uvijem imala puno pouzdanje u njegovu pobožnost. Ipak, da ga upozori na šaputanje po gradu, upita ga:

– Sine, kako ideš?

– U šumu, mama!

– Što ćeš tamo, sinko moj?

– Čeka me moja draga!  I dečko je odjurio. Mačeha je poslala njegovu sestru da ga prati izdaleka. Duboko u  šumi, dečko se zavuče u grmlje, da ga je sestra gotovo izgubila iz vida. Odjednom ona ugleda kroz granje kako njezin brat kleči pred malim Marijinim kipom, odavno zaraslim u trnje i šikaru, pred kojim dzgo nitkonije klečao. To je bila Bernardinova “draga”. Nastavio je tako kroz cijeli život. Na Marijin rođendan stupio je u Franjevački red, obukao habit Svetog Franje.Ma Marijin rođendan položio je svete zavjete siromaštva, posluha i čistoće. Na Marijin rođendan  postao je svećenik. Na Marijin rođendan izgovorio je svoju prvu propovijed i postao jedan od najglasovitijih propovjednika svih vremena. Rođen je s jednom manom: mucao je. Posvuda je govorio da ga je Marija izliječila i poslala da propovijeda o Njoj.

On je začetnik molitve:  “Pod tvoju obranu se utjeečemo.!” Uveo je štovanje Imena Marijina.

Zaštitnikom od grlobolje i promuklosti postao je zahvaljući događaju iz Cremone, gdje je pomagao nekom seljaku da mu se vrati kuća. Saznavši za to, sretnik je od uzbuđenja nakratko zanijemio, a zatim je, uz Bernardinovu pomoć, ponovno progovorio.  Žrtvujući se tijekom kužne epidemije i oboljevši, a potom ozdraviviši, nagovijestio je svoje zagovorništvo i u odnosu na druge bolesti.  Posebno ga zazivaju bolesnici s grudoboljom i dojilje. .

www. sveci.net

20. svibnja 2023.

• Svetkovine i sveci