Sv. Bartolomej apostol (24. kolovoza)

Sveti Bartol apostol jedan je od onih svetaca o kojima ne znamo mnogo, no tradicija njihova štovanja i snažno pouzdanje koje ljudi kroz povijest imaju u takve zaštitnike, govori dovoljno.

Bartolomeja spominje Matejevo, Markovo i Lukino Evanđelje te Djela Apostolska,a korijen njegova imena pronalazimo u dvjema riječima „Bar Talamaj“ što znači Talmajev sin. Odatle je poteklo njegovo latinizirano ime Bartholomaeus, hrvatski Bartolomej, ili kako se u narodu uvriježilo Bartol.

To govori da je Bartolomej drugo ime, nadimak, za učenika koji se najvjerojatnije zvao Natanael. Iako tumači Svetog Pisma ni danas nisu sigurni radi li se o istoj osobi, većina razloga govori u prilog istovjetnosti Bartolomeja i Natanaela.

Natanaela je u Isusov zbor učenika doveo Filip, no, Isus je već znao za bogobojaznog Izraelca koji se krio u njemu. još prije nego li mu je postao učenik, Krist je Natanaela zapazio pod smokvom, i prepoznao blago poštenja, neiskvarenosti i povjerenja kojim je obilovala njegova duša. nije bilo neobično za Židove i općenito naraštaj tog vremena sumnjati u ispravnost proroka i bogova jer im je kao na pladnju svakodnevno bilo servirano na desetke božanstava o kojima su svjedočili lažni proroci. naravno, nije trebalo proći puno vremena da se razočaraju u jednog idola, i da ga pokušaju zamijeniti drugim. Zato je postojanje čovjeka koji nije sumnjao u ispravnost Kristova nauka bila prava rijetkost. nažalost, to se ponavlja i danas u vremenu nakon Kristove žrtve za nas.

Isus opazi Natanaela gdje mu se približava pa reče za nj: ‘Evo pravog Izraelca, bez lukavstva.’ – ‘Odakle me poznaješ?’ upita ga Natanael. ‘Prije nego te Filip pozvao – odgovori mu Isus – vidio sam te pod smokvom.’

‘Rabbi – odvrati mu Natanael – ti si Sin Božji! Ti si kralj Izraelov.’ Isus mu uzvrati: ‘Jer ti rekoh da sam te vidio pod smokvom, vjeruješ! Vidjet ćeš još veće od toga! Zaista, zaista, kažem vam – nadoda Isus – vidjet ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sinom Čovječjim'” (Iv 1,45-51)

Bartolomej je ispočetka malo oklijevao u pristupanju Isusovim apostolima, zbog onih, netom spomenutih razloga, no kada je pristao i kada se Sila Božjeg Duha izlila na njega, potvrdio je ukazano Kristovo povjerenje u dušu lišenu lukavstva. Iako ne postoje zapisi, predaja govori da je sveti Bartolomej bio svim srcem navjestitelj Božje Riječi, a žar kojim je to činio odveo ga je čak do daleke Indije, pa potom Armenije. Cijeli svoj život Bartol je posvetio dinamičnom i veselom apostolstvu vjerojatno svjestan kakav će ga kraj dočekati u svijetu koji se mahom klanjao kumirima i vlastitom egu.

Tako je naposljetku, prema apokrifnim zapisima, sveti Bartolomej svoj životni put završio strašnom mučeničkom smrću. Oguljena mu je koža, a potom odrubljena glava. Neviđeno mučeništvo ovjekovječio je Michelangelo u Sikstinskoj kapeli prikazavši na svojoj slici Posljednjeg suda sv. Bartola kako oderan drži svoju kožu na rukama. Na njegovoj koži umjetnik je načinio svoj portret.

Ono što pouzdano znamo jest da su relikvije ovog sveca u VI. stoljeću prenesene sa Istoka na Zapad, i to prvotno na otok Lipari u Tirenskom moru odakle su opet prenesene u grad Benevent. 933.-e godine domogao ih se car Oton III. te naredio da se prenesu u Rim gdje su položene u crkvi sv. Bartola na otočiću usred rijeke Tibera. Zanimljivo je da je u pogansko doba na tom otočiću, i na tom mjestu bilo svetište bogu Eskulapu, bogu liječnika i medicine. Hvala jedinom dragom Bogu, klanjanje nepostojećem božanstvu zamijenilo je utjecanje sv. Bartolu za Božju milost, i to najčešće uslijed raznih bolesti, zbog grčeva, kožnih i živčanih oboljenja. Kao zaštitnika zazivaju ga i zanatlije (kožari) te posebno seljaci i pastiri.

Utječimo se i mi svetom Bartolu, jer kao i ostali sveci, s ljubavlju će nas sigurno uputiti do Božjeg prijestolja odakle nitko neuslišan nije otišao.

Izvor: http://www.zupa-gospeodzdravlja.com/index.php?option=com_content&view=article&id=470:sv-batolomej-apostol&catid=48:vijesti&Itemid=158