Sv. Barnaba apostol (11. lipnja)

O životu sv. Barnabe Apostola ne znamo mnogo. Ipak, u Novom zavjetu, posebno u Djelima apostolskim, o njemu se više puta govori. Tako čitamo: „Bijaše on [Barnaba, op.a.] dobar čovjek, pun Duha Svetoga i vjere.“ (Dj 11,24) Na drugome mjestu hvali se njegova darežljivost: „Tako je Josip, koga apostoli prozvaše Barnaba – što znači sin utjehe – levit, rodom s Cipra, posjedovao njivu koju prodade i novac donese te ga stavi pred noge apostolima.“ (Dj 4,36-37)

Osim toga, Djela apostolska svjedoče kako je sv. Barnaba uz sv. Pavla bio jedan od najvećih misionara rane Crkve: „Barnaba krene u Tarz da potraži Savla.“ (Dj 11,25) S njime zajedno nosi pomoć, tj. dar antiohijske zajednice „braći u Judeji“ (Dj 11,30). „Barnaba i Savao, pošto su izvršili dužnost, vratiše se iz Jeruzalema uzevši sa sobom Ivana zvanog Marko.“ (Dj 11,25) Zatim kreće na prvo veliko misijsko putovanje za koje ih je odredio sam Duh Sveti: „Odvojite mi već Barnabu i Savla za djelo za koje sam ih odredio!“ (Dj 12,2)

Osim ovoga, potrebno je istaknuti kako je upravo Barnaba bio onaj koji je Savla (kasnije sv. Pavla) predstavio apostolima u Jeruzalemu nakon njegova obraćenja: „Kada Savao dođe u Jeruzalem, nastojao se približiti učenicima, ali ga se svi bojahu jer nisu vjerovali da je uistinu učenik. Nato ga uze Barnaba i odvede k apostolima te im izloži kako je Savao napustio Damask, vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo. Otada se s njima slobodno družio smjelo propovijedajući ime Gospodnje.“ (Dj 9,26-27)

Na koncu, potrebno je istaknuti kako je Barnaba pratio sv. Pavla na njegovim misijskim putovanjima. Pavao i Barnaba išli su na Barnabin rodni otok Cipar, a potom u Malu Aziju. O doživljajima na tom putovanju imamo izvještaj u Djelima apostolskim u 13. i 14. poglavlju. Vrativši se 49. g. s Pavlom u Antiohiju, Barnaba je bio uvučen u raspravu što činiti s poganima koji postaju kršćani. Neki su mislili da se moraju po Mojsijevom običaju obrezati te da je obrezanje nužno za spasenje. Antiohijska crkva potom Pavla i Barnabu šalje u Jeruzalem da taj problem iznesu drugim apostolima.

Oko 51. g. Pavao je odlučio krenuti na drugo misijsko putovanje, i to u one krajeve u kojima su već navijestili evanđelje i utemeljili Crkve. Pavao je htio da ga opet Barnaba prati. Međutim, među njima je došlo do neslaganja. Naime, Barnaba je na putovanje htio povesti i Ivana Marka kojega Pavao nije htio voditi. Tako Pavao krene jednim, a Barnaba sa svojim rođakom Ivanom Markom drugim putem.

Neka nam zagovor sv. Barnabe Apostola bude poticaj i snaga da se odvažimo i budemo neumorni svjedoci Krista, kao što je to i sv. Barnaba bio cijelog svog života.

Izvor: http://www.samostan-imotski.hr/duhovna-misao/rijec/uzorivjere/907-sv-barnaba-apostol