Duhovna obnova frame Sveti Duh iz Zagreba
5. – 7.11.2010. Mađarevo
U petak 5. studenog, framaši iz župe Sveti Duh u Zagrebu, pod vodstvom svog duhovnog asistenta Ivana Penave , stigli su u Mađarevo na trodnevnu duhovnu obnovu.
Krila im rastu kao orlovima (usp. Iz 40,31)
DAN 1.
U petak u poslijepodnevnim satima skupilo se nas osmero na Svetom Duhu gdje smo ubacili stvari u kombi i krenuli pod vozačkom palicom našega duhovnog asistenta put Mađareva. Budući da smo krenuli kada smo krenuli, gužva na putu nije nas mimoišla, dapače svesrdno nas je obavila . Tako naš vozač nije mogao iskoristiti sve čari našeg vozila. Ipak stigli smo neposredno prije večernje svete mise, te smo po planu i sudjelovali na njoj. Nakon svete mise izbacili smo svoje stvari iz kombija u prostorije farofa te nakon Večernje započeli s pripremom željno iščekivane večere. Taman kad smo se fino osladili došao je drugi četrveročlani dio ekipe koji je kasnije krenuo, ali su i oni dobili svoj dio „kolača“ tj. tjestenine s tunjevinommmmm jer je večera (čak i za nas framaše) bila obilna. Kada smo okrijepili tijelo zazvali smo Duha Svetoga, predstavili program duhovne obnove te izvukli parove i jedan nepar koji su kroz vrijeme obnove imali svoje zadatke. Naša voditeljica formacije nas je kao i uvijek iznenadila prigodnom igrom. Svatko od nas je izvukao jednu osobu kojoj je tijekom cijele obnove ostavljao poruke u kutiju. Ona je trebala letjeti dok je prazna pomoću balona napunjenih helijem (rekoh trebala, jer nije zbog težine kutije ili nedostatka balona ), a spustiti se kad bi u njoj bila poruka. Potom je fra Ivan održao uvodno predavanje na temu „KRŠĆANIN U SVIJETU; kako svjedočiti svoju vjeru danas“. Njega je temeljio na tekstu Poslanice Diognetu koju će, za divno čudo, i fra Ljudevit citirati na obećanjima. Duhovnu okrepu nastavili smo zajedničkim klanjanjem pred Presvetim u crkvi, a onda smo po redu u parovima po pola sata molili, pjevali i bdjeli pred Presvetim. Neki su prije, a neki kasnije krenuli na spavanac , ovisno kad su došli na red, dok su neki i poslije klanjanja ostali čuvati „stražu noćnu“ ćakulajući i grickajući ostatke od večere (heheheh).
DAN 2.
I tako dolazimo do subote, drugog i najispunjenijeg dana obnove. Prekrasno subotnje jutro započelo je još ljepšom misom. Uslijedio je doručak, a potom drugo predavanje: „KRŠĆANIN U OBITELJI“, koje nas je uvelo u sat samoće i šutnje. Neki su ga proveli kroz Lectio divina, a neki kroz san . Uslijedila je molitva srednjeg časa.
Evo Darkec došli smo i do gulaša! Da, da, naš je Darkec s Frankom spremio (- ovo je od luka) dugo (3 godine) obećavani i još više iščekivani vinski gulaš. Dok se ručak kuhao, neki su se bavili tjelovježbom na friškom zagorskom zraku kroz košarku i nogomet, dok su neki igrajući badminton vodili borbu s bratom vjetrom. Nakon toga je započelo treće predavanje „BIBLIJSKI PRIMJERI SVJEDOČANSTVA VJERE“ u kojem su nam rastumačena tri SZ teksta (o Esteri, Davidu i Danijelu). Po dva para su se spojila u 2 grupe te su s neparom dobile u zadatak napraviti svaka po jedan skeč na jedan od tumačenih tekstova. Ovo je bio prilično smiješan dio! Potom je uslijedilo vrijeme večere (koja i nije baš bila tražena ) te pečenja kokica i palačinki. Uslijedio je najzabavniji dio, dolazak Frama Madžarevo i Novi Marof (tako da nas je bilo gro) . Njega je animirala i vodila naša voditeljica formaCIA-e. Sastojao se od dvije igre („Štafeta“ i „Oklada“) u kojima se pjevalo , plesalo, baletiralo, lakiralo, glumilo, skakalo, guralo, risalo i pisalo, ispijalo , slagalo, pralo noge i naravno umiralo od smijeha . Bila je to i za domaćine i za goste (a tko je tko????????? ) luda i nezaboravna večer!
DAN 3.
I dođosmo do trećeg dana duhovne obnove i dana kada dajemo obećanja. Nakon buđenja , molitve časoslova i doručka trebalo je pospremiti i vratiti u prvobitni položaj kuhinju i sobe koje smo koristili. Fra Ivan je održao zaključno predavanje „KAO KRŠĆANIN KRENUTI U ŽIVOT“, kroz koje nas je pozvao da budemo aktivni i odgovorni kršćani u svim slojevima društva te da se nikada ne stidimo i uvijek budemo ponosni na svoju kršćansku vjeru. Nakon što smo skupili svoje stvari, spremili ih u prtljažnike te napisali posljednje poruke svojim „fratuljcima“ zaputili smo se prema križu iznad Mađareva. Put do križa nije bio lagan , ali se isplatilo s te visine vidjeti prekrasan krajolik (tako i naš kršćanski život katkad zna biti težak, ali ako ga živimo s pouzdanjem u Boga sigurno se isplati jer nam Otac sprema ono „što ljudske oči nisu vidjele i uši nisu čule“). Nakon povratka s križa i oproštaja s domaćinima krenuli smo put Zagreba. Na njemu je vozač nadoknađivao sve ono što je propustio u gužvi pri dolasku (uglavnom, cijelim nas je putem držao budnima )
Kad smo stigli u Zagreb, kratko smo se odmorili (tj. pokušali) i počeli s pripremom za obećanja (misu i ono poslije ). Nekima je bila mala trema, ali sve se uz pomoć Božju nadvladalo. Nama jedanaestero obećanika, framašima i svima ostalima, fra Ljudevit je istaknuo kako smo mi kršćani duša svijeta tj. da smo mi za svijet ono što je duša za čovjeka.
Tako su se ta tri dana zapravo sastojala od aktivnosti koje nas prate kroz cijelu godinu. Tako smo zapravo prošli cjelokupno godišnje djelovanje našeg bratstva, ali da to bude potpuno nedostajao je karitativni element. Stoga smo odlučili ostatak novca već sada spremiti za našu adventsku akciju pomoći siromašnima u župi. Pošto smo sve to obavili, godinu dana više ništa ne moramo raditi .
Na kraju hvala svima koji su na bilo koji način pomogli u ostvarivanju svega ovoga!
Zvonimir Pervan