Bl. Grgur X. papa (10. siječnja)

Nakon smrti pape Klementa IV. 29. studenog 1268. u Viterbu, kardinali su bili nesložni pri izboru novog pape. Papinska stolica je bila prazna skoro tri godine. U narodu se širilo nezadovoljstvo pa su kardinali  zatvoreni u kraljevsku palaču.  Razjareni narod je razrušio krov palače, a kardinalima je počeo smanjivati i uskračivati obroke dok ne izaberu novog papu.  Napokon je izabran Tebald Visconti iz Piacenze, koji je tada sudjelovao u križarskom ratu. Između 1248. i 1252. godine je studirao u Pariz, gdje se susreo s dvojicom velikih teologa: Tomom Akvinskim i franjevcem Bonaventurom.  Da je izabran za papu doznao je u Izraelu. Odmah se vraća u Rim. Posvećen je u Svetom Petru 27. ožujka 1272. Odmah šalje obavijest o novom ekumenskom koncilu na kojem bi se raspravljalo o reformi klera, novoj kršćanskoj vojni i sjedinjenju s Grčkom Crkvom.

U Lyonu je 7. svibnja 1274. godine započeo XIV. ekumenski sabor na kojem su sudjelovali mnogobrojni biskupi, generali redova i teolozi. Stigla je skupina poslanika iz Grčke i poslanici iz Mongolije.  Sjedinjenje sa Istočnom Crkvom  je uspjelo, jer je već ranije bizantski car Mihajlo VIII. Paleolog obećao Grguru priznavanje papinskog primata i sudjelovanje u križarskom ratu. Koncil je obnovio zabranu iz 1215. godine  o osnivanju novih redova i kongregacija. Nekim redovima su uskraćene neke privilegije. Osuđen je pokret flagelanata – bičevalaca.   Papa Grgur X. je dokumentom Ubi periculum odredio za konklave: kardinali će se sastati u mjestu gdje je papa umro; ostat će zajedno  bez kontakta sa vanjskim svijetom.  Papa je osobno predsjedao sjednicama Sabora. Na povratku je umro u Arezzu 10. siječnja 1276.  Pokopan je u katedrali i štovan kao blaženik. Nalazi se u Rimskom martirologiju kao blaženik i spomendan mu je 10. siječanj.

Izvor: http://sveci.net/index.php/2-uncategorised/166-blazeni-grgur-x